▓▓ Proprietary bosanski ▓▓

[☾♔TALAYEH_A♔☽]

Dva jezika = dva centra za govor!
Našem mozgu je svejedno kada učimo neki jezik. Jer različite jezike pohranjuje u različitim područjima. Ne pohranjuju se svi jezici koje učimo na istom mjestu. Jezici koje učimo kao odrasli imaju vlastiti spremnik. To znači da mozak obrađuje nova pravila na jednom drugom mjestu. Ne pohranjuju se zajedno s materinjim jezikom. Ljudima koji odrastaju dvojezično potrebno je samo jedno područje. Do tog zaključka se došlo u mnogim istraživanja. Neuronaučnici su ispitivali različite ispitanike. Ti ispitanici su tečno govorili dva jezika. Međutim, jedan dio ispitanika je odrastao s dva jezika. Drugi dio je kasnije naučio drugi jezik. Istraživači su mjerili moždanu aktivnost tokom jezičkih testova. Tako su vidjeli koja područja mozga rade kod testova. I uvidjeli su da “kasniji” učenici imaju dva jezična centra! Istraživači su već duže vrijeme pretpostavljali da je to tako. Ljudi s ozljedama mozga pokazuju različite simptome. Na taj način ozljeda mozga vodi do poteškoća u govoru. Oboljeli tako ne mogu izgovoriti ili razumjeti riječi. Međutim, ponekad dvojezičke žrtve nesreće pokazuju neobične simptome. Njihove jezičke poteškoće ne moraju uvijek pogoditi oba jezika. Ako je ozlijeđeno samo jedno područje mozga, drugo može još uvijek funkcionirati. Tada pacijenti govore jedan jezik bolje od drugog. Dva jezika se opet nauče različitim tempom. To dokazuje da se oba jezika ne pohranjuju na isto mjesto. Budući da se ne nauče istovremeno, formiraju se dva centra. Još nije poznato na koji tačno način naš mozak upravlja s više jezika. Međutim, nova saznanja bi mogla dovesti do novih strategija učenja.

 

[☾♔TALAYEH_A♔☽]

Indonezija, zemlja mnoštva jezika
Republika Indonezija je jedna od najvećih zemalja svijeta. U njoj živi oko 240 miliona ljudi. Ti ljudi pripadaju mnogim različitim etničkim skupinama. Procjenjuje se da u Indoneziji ima gotovo 500 etničkih grupa. Te grupe imaju mnogo različitih kulturnih tradicija. A takođe govore i mnogo različitih jezika! U Indoneziji se govori gotovo 250 jezika. K tome postoje još mnogi dijalekti. Indonezijski jezici se većinom klasificiraju prema etničkim grupama. Na primjer, postoji javanski ili balinezijski jezik. To mnoštvo jezika dovodi, naravno, do problema. Koče učinkovitost ekonomije i administracije. Stoga je u Indoneziji uveden nacionalni jezik. Bahasa Indonesia (indonezijski) je službeni jezik od 1945. otkad je Indonezija proglašena nezavisnom. Podučava se u svim školama pored maternjeg jezika. Međutim, ne govore svi stanovnici Indonezije taj jezik. Tek 70% indonezijskog stanovništva vlada indonezijskim jezikom. Bahasa Indonesia je maternji jezik “samo” 20 miliona ljudi. Mnogi regionalni jezici su još uvijek od velike važnosti. Indonezijski je posebno zanimljiv prijateljima jezika. Jer učenje indonezijskog ima puno prednosti. Smatra se da je jezik prilično jednostavan. Gramatička se pravila mogu brzo svladati. Za izgovor se može osloniti na pisanje. Ni pravopis nije težak. Puno indonezijskih riječi potječe iz drugih jezika. I: Indonezijski će uskoro postati jedan od najvažnijih jezika... To je već dovoljno razloga da ga se počne učiti, je l' tako?

 

[☾♔TALAYEH_A♔☽]

Zašto postoji toliko različitih jezika?
Danas širom svijeta postoji više od 6.000 različitih jezika. Zato su nam potrebni prevodioci i tumači. Nekad davno svi su govorili isti jezik. Međutim, to se promijenilo čim su ljudi počeli migrirati. Napustili su svoju domovinu Afriku i rasuli se po svijetu. To prostorno razdvajanje dovelo je i do jezičkog razdvajanja. Jer svaki narod razvija vlastiti oblik komunikacije. Mnogi različiti jezici razvili su se od zajedničkog protojezika. Međutim čovjek se nikad nije predugo zadržavao na jednom mjestu. Stoga su se jezici sve više odvajali jedni od drugih. Odjednom se više nije mogao raspoznati zajednički korijen. Štaviše, nijedan narod nije živio izolirano hiljadama godina. Uvijek je postojao kontakt s ostalim narodima. To je mijenjalo jezike. Uzimali su ili kombinirali elemente iz drugih stranih jezika. Tako razvijanje jezika nikad nije prestalo. Stoga migracije i kontakti s novim ljudima objašnjavaju velik broj jezika. Zašto se jezici toliko razlikuju je drugo pitanje. Svaka evolucija prati određena pravila. Stoga mora postojati razlog zašto su jezici takvi kakvi jesu. Naučnicima su ti razlozi već duže vrijeme zanimljivi. Oni žele znati zašto se jezici različito razvijaju. Kako bi to istražili mora se slijediti istorija jezika. Na taj se način može prepoznati šta se kad promijenilo. Još uvijek se ne zna šta utječe na razvoj jezika. Kulturalni faktori se čine važnijim od bioloških faktora. To znači da je istorija naroda oblikovala njihove jezike. Jezici nam očigledno govore više nego što mi mislimo...

 

[☾♔TALAYEH_A♔☽]

Kako mozak uči nove riječi
Prilikom učenja vokabulara naš mozak pohranjuje nove sadržaje. Učenje funkcionira jedino stalnim ponavljanjem. Koliko dobro naš mozak pohranjuje riječi zavisi od više faktora. Najvažnije je ipak da riječi redovnoo ponavljamo. Pohranjuju se samo one riječi koje često čitamo ili pišemo. Moglo bi se reći da se riječi arhiviraju poput slike. Ovaj princip učenja vrijedi i kod majmuna. Majmuni mogu naučiti “čitati” riječi ako su ih dovoljno često vidjeli. Iako ne razumiju riječi, oni je prepoznaju po njenom obliku. Za tečno govorenje jezika potrebno nam je puno riječi. Zbog toga vokabular mora biti dobro organiziran. Buduči da naša memorija funkcionira poput arhiva. Da bi se riječ brzo pronašla, memorija mora znati gdje je treba tražiti. Stoga je riječi bolje učiti u određenom kontekstu. Tako će naš mozak uvijek moći otvoriti pravu “datoteku”. Međutim, sve što smo dobro naučili takođe možemo ponovo zaboraviti. U tom slučaju znanje se seli iz aktivne u pasivnu memoriju. Zaboravljanjem se oslobađamo podataka koje više ne trebamo. Na taj način naš mozak radi mjesta za nove i važnije stvari. Stoga je bitno da svoje znanje redovno aktiviramo. Ono što je u pasivnoj memoriji ipak nije zauvijek izgubljeno. Kad spazimo zaboravljenu riječ, ponovno je se sjetimo. Brže učimo ono što smo već jednom naučili. Onaj ko želi proširiti svoj vokabular mora proširiti i svoje hobije. Jer svatko od nas ima određene interese. Zbog toga se većinom bavimo istim stvarima. Jedan jezik se sastoji od mnogo različitih semantičkih polja. Onaj koga zanima politika trebalo bi takođe da nekad čita sportske novine!

 

[☾♔TALAYEH_A♔☽]

Učenje i čitanje
Učenje i čitanje idu skupa. To posebno vrijedi kod učenja stranih jezika. Ko želi dobro naučiti novi jezik, mora čitati puno tekstova. Prilikom čitanja literature na stranom jeziku, obrađujemo cijele rečenice. Tako naš mozak može naučiti vokabular i gramatiku u kontekstu. To mu pomaže kod pohranjivanja novih sadržaja. Naše pamćenje ima poteškoća pamtiti pojedine riječi. Kod čitanja učimo značenja riječi. Tako razvijamo osjećaj za novi jezik. Naravno da literatura na stranom jeziku ne smije biti preteška. Moderne kratke priče ili krimići su često zabavni. Dnevne novine su u prednosti zbog svoje aktuelnosti. Dječije knjige ili stripovi pogodni su za učenje. Sličice olakšavaju razumijevanje novog jezika. Svejedno je koju literaturu odaberete – ona bi morala biti zabavna! To znači da bi trebala imati puno radnje, tako da jezik bude raznolik. Ko ne nađe ništa, može koristiti i specijalizirane udžbenike. Postoji mnogo knjiga s jednostavnim tekstovima za početnike. Važno je da se kod čitanja uvijek koristi rječnik. Čim se naiđe na nepoznatu riječ, trebalo bi je pogledati. Naš mozak se aktivira čitanjem i brzo uči nove sadržaje. Za sve riječi koje su nepoznate, formira se datoteka. Tako ih se može često ponavljati. Takođe pomaže da se nepoznate riječi označe bojom. Svaki sljedeći put se one mogu odmah prepoznati. Ko svaki dan puno čita na stranom jeziku, brzo napreduje. Jer naš mozak uči brzo oponašati novi jezik. Može se desiti da jednom samo počnemo razmišljati na stranom jeziku...

 

[☾♔TALAYEH_A♔☽]

Maternji jezik = emocionalan, strani jezik = racionalan?
Učenjem stranih jezika stimuliramo svoj mozak. Naše razmišljanje se mijenja kroz učenje. Postajemo kreativniji i prilagodljiviji. Višejezičnim govornicima je lakše složeno razmišljati. Prilikom učenja vježba se pamćenje. Što više učimo to bolje funkcionira. Ko je učio mnogo jezika, uči brže i druge stvari. Takva osoba može duže ostati koncentrirana na jednu temu. Stoga brže rješava probleme. Višejezični govornici su takođe odlučniji. Međutim, kako odlučuju zavisi od jezika. Jezik na kojem razmišljamo utječe na naše odluke. Psiholozi su za jedno istraživanje ispitali više osoba. Svi ispitanici su bili dvojezični. Osim maternjeg jezika govorili su još jedan jezik. Ispitanici su morali odgovoriti na jedno pitanje. Pitanje je bilo povezano s rješenjem jednog problema. Ispitanici su se pritom morali odlučiti za dvije mogućnosti. Jedna mogućnost je bila jasno riskantnija od druge. Ispitanici su morali na oba jezika odgovoriti na pitanje. Odgovori su se promijenili promjenom jezika! Kad su govorili maternji jezik, ispitanici su izabrali rizik. Na stranom jeziku su se odlučili za sigurniji izbor. Nakon tog eksperimentalnog ispitivanja, ispitanici su se morali kladiti. Pritom se također jasno vidjela razlika. Pri korištenju stranog jezika su bili razumniji. Istraživači pretpostavljaju da smo bolje koncentrirani na stranom jeziku. Stoga odluke ne donosimo emocionalno, već racionalno...

 

[☾♔TALAYEH_A♔☽]

Starosjedilački jezici Amerike
U Americi se govori mnogo različitih jezika. Engleski je najvažniji jezik sjeverne Amerike. U južnoj Americi prevladavaju španski i portugalski. Svi ti jezici su u Ameriku došli iz Evrope. Tamo su se prije kolonizacije govorili drugi jezici. Ti jezici su nazvani starosjedilačkim jezicima Amerike. Do dan-danas još nisu temeljito istraženi. Raznovrsnost tih jezika je velika. Procjenjuje se da u sjevernoj Americi postoji oko 60 porodica jezika. U južnoj Americi bi ih čak moglo biti i do 150. Usto postoje još mnogi izolirani jezici. Svi ti jezici su jako različiti. Imaju vrlo malo zajedničkih struktura. Stoga je teško klasificirati jezike. Razlog njihove različitosti leži u istoriji Amerike. Amerika je bila naseljavana u nekoliko faza. Prvi ljudi su došli u Ameriku prije više od 10.000 godina. Svaki narod je na kontinent donio svoj jezik. Međutim, starosjedilački jezici najviše sliče azijskim jezicima. Situacija starih jezika Amerike nije svugdje ista. Mnogi indijanski jezici još se uvijek koriste u južnoj Americi. Jezike kao guarani ili quechua govore milioni ljudi. U sjevernoj Americi je mnogo jezika gotovo izumrlo. Kultura sjevernoameričkih Indijanaca bila je dugo ugnjetavana. Zbog toga je nestalo puno jezika. Ali u posljednjih nekoliko desetljeća ponovno raste interes za njih. Postoji mnogo programa koji žele njegovati i zaštiti jezike. Znači, mogli bi imati budućnost...

 

[☾♔TALAYEH_A♔☽]

Gestiuliranje pomaže kod učenja vokabulara
Kad učimo vokabular, naš mozak je jako zaposlen. Mora pohraniti svaku novu riječ. Mozgu se pri učenju može i pomoći. To se postiže gestikuliranjem. Gestikuliranje pomaže našem pamćenju. Bolje pamtimo riječi ako pritom koristimo gestikulaciju. To je jasno dokazano istraživanjem. Istraživači su ispitanicima dali da nauče vokabular. Te riječi zapravo nisu postojale. Pripadale su umjetnom jeziku. Ispitanici su neke riječi bile prenesene gestikuliranjem. To znači da ispitanici nisu samo slušali ili čitali riječi. Ispitanici su koristeći geste takođe i oponašali značenje riječi. Za vrijeme učenja im se mjerila moždana aktivnost. Pritom su istraživači došli do zanimljivog otkrića. Kod učenja riječi uz geste bilo je aktivno više područja mozga. Uz aktivnosti u centru za govor izmjerena je i senzomotorička aktivnost. Ta dodatna moždana aktivnost utječe na naše pamćenje. Učenje uz gestikuliranje uzrokuje formiranje složenih mreža. Te mreže pohranjuju novu riječ na više mjesta u mozgu. Na taj način se vokabular može učinkovitije obraditi. Kad ih želimo koristiti, naš mozak ih brže pronalazi. Takođe se bolje pohranjuju. Važno je, međutim, da je gestikuliranje povezano s riječi. Naš mozak prepoznaje kad se riječ i gestikuliranje ne slažu. Nove spoznaje bi mogle dovesti do novih metoda podučavanja. Ljudi koji znaju malo o jezicima često uče sporo. Možda će učiti lakše ako riječi oponašaju fizički...

 

[☾♔TALAYEH_A♔☽]

Računala mogu rekonstruirati saslušane riječi
Imati moć čitanja misli stari je čovjekov san. Svako bi rado odmah znao što je ovom drugom u mislima. Međutim, taj san se još nije ostvario. Ni s najmodernijom tehnologijom nismo u mogućnosti čitati misli. Šta drugi misle ostaje tajna. Međutim, možemo prepoznati što drugi čuju! To je pokazao naučni eksperiment. Istraživačima je uspjelo rekonstruirati riječi koje su čuli. Za tu svrhu su analizirali moždane valove ispitanika. Kad nešto čujemo, naš mozak postaje aktivan. Obrađuje jezik koji je čuo. Pritom nastaje određeni model aktivnosti. Taj model se može zabilježiti elektrodama. A taj zapis se također dalje može obrađivati! Računalom ga je moguće pretvoriti u zvučni model. Na taj način riječ koja se čuje može identificirati. Taj princip funkcionira kod svih riječi. Svaka riječ koju čujemo proizvede određeni signal. Taj signal je uvijek povezan sa zvukom riječi. Stoga ga se “jedino” treba prevesti u zvučni signal. Ako imamo zvučni model, znamo o kojoj se riječi radi. Za vrijeme eksperimenta ispitanici su slušali prave i izmišljen riječi. Dakle, jedan dio riječi koji se čuo nije postojao. No te riječi su se također mogle rekonstruirati. Prepoznate riječi može izgovoriti računalo. Takođe je moguće da se samo pojave na zaslonu. Istraživači se sada nadaju da će uskoro bolje razumjeti jezične signale. Tako se san o čitanju misli nastavlja...

 

[☾♔TALAYEH_A♔☽]

Jedan jezik, mnogo varijeteta
Čak i kada govorimo samo jedan jezik, govorimo mnogo jezika. Jer nijedan jezik nije zatvoren sistem. Svaki jezik pokazuje mnoge različite dimenzije. Jezik je živi sistem. Govornici se uvijek usmjeravaju prema svojim sugovornicima. Stoga ljudi mijenjaju jezik koji govore. Ti varijeteti se pojavljuju u različitim oblicima. Svaki jezik, na primjer, ima istoriju. Ona se mijenjala i nastavit će se mijenjati. To se vidi po tome što stariji ljudi govore drugačije od mladih. U većini jezika takođerpostoje različiti dijalekti. Međutim, mnogi govornici dijalekata se mogu prilagoditi svojoj okolini. U određenim situacijama govore standardni jezik. Različite društvene grupe koriste različite jezike. Jezik mladih ili lovački žargon su primjer za to. Većina ljudi govori drugačije na poslu nego kod kuće. Mnogi na poslu koriste i stručni jezik. Razlike postoje i u usmenom i pismenom jeziku. Govorni jezik je većinom puno jednostavniji od pisanog. Ta razlika može biti jako velika. To je slučaj kad se pisani jezici dugo ne mijenjaju. Govornik tada mora prvo naučiti jezik koristiti pismo. Jezik žena i muškaraca se često razlikuje. U zapadnim društvima ta razlika nije jako velika. Međutim, postoje zemlje u kojima žene govore sasvim drugačije od muškaraca. U nekim kulturama uljudnost ima vlastiti jezični oblik. Pričanje uopće nije lako! Moramo paziti na mnoge različite stvari istovremeno...